TINEJDŽERSKE IGRARIJE

Nemali broj puta, kada god bi se ukazala prilika, Dragoslav je dolazio po Ivana, pod izgovorom druženja i igranja, a šta se dešavalo u drugom dvorištu, samo ptice selice znaju…

 

Leto `97. godine, poljoprivredni usevi na severu Bačke uveliko su bili u svom vrhuncu.

tinejdžerske igrarije

U malenom selu, nadomak granice sa Mađarskom, živele su dve porodice, i u njima tinejdžer Dragoslav i šestogodišnje dete po imenu Ivan.

Dragoslav, mlad momak od šesnaest leta, pravi pubertetlija, uveliko je maštao o svom prvom seksualnom iskustvu, sasvim normalno, zar ne?

No to ne bi bilo strašno da tu svoju želju nije želeo ostvariti sa detetom. Tada prve komšije, dva maloletnika, neretko su se „igrali” igara za odrasle, a sve to kako bi Dragoslav ispunio svoje divljačke želje.

Nemali broj puta, kada god bi se ukazala prilika, Dragoslav je dolazio po Ivana, pod izgovorom druženja i igranja, a šta se dešavalo u drugom dvorištu, samo ptice selice znaju… Dragoslav je od malena voleo da eksperimentiše elektronikom, te mu nije bilo teško da pronađe izgovor zašto bi Ivan boravio sa njime po čitave dane.

Kad god su se dečaci družili, Ivan je preživljavao silovanje, a nikome nije smeo ništa reći, ili, ne daj Bože, kome se požaliti.

Kad god bi se družili, Dragoslav je Ivanu izričito napominjao da nikome, ali nikome, ne sme da kaže, a pogotovo ne svojim roditeljima, o njihovim igrama, to je tako i bivalo, ni danas kada je Ivan odrastao, kao i na tom putu, nikome nije govorio o igrarijama iz detinjstva.

Često se pitao da li je pod grešnom Zvezdom prošao, da bi mu se ovakvo što događalo.

Danas, mlad čovek, Ivan živi svoj život, pokušavajući da svoju bol utoli u zaborav, ali nekako ne uspeva, često se priseća, noćima u znoju budi, kroz paklenu vatru kao da prolazi.

Često postavlja pitanja Bogu, molbe mu upućuje za oproštaj grešnosti da ga od boli spase.

Vredi li život, oskrnavljen živeti?

Nepoznanica je.