POSTANAK SUNCA I MESECA

Haesik i Dalsun ostadoše gore na nebu i dobiše sjaj Sunca i Meseca. I dan-danas sijaju na nebu i gledaju na nas…

Pre mnogo godina, dok na nebu nije bilo sunca i meseca, već samo zvezda, bila jedna majka koja je sa svoje dvoje dece živela u jednoj kućici u planinama.

sunca meseca

Dečak se zvao Haesik, a devojčica Dalsun. Jednog dana njihova majka pođe dole u selo da proda pirinčane kolače kad se odjednom pred njom stvori gladni tigar i zaurla:

„Ili ćeš mi hranu dati il’ ću tebe progutati!“

Žena mu bez oklevanja baci jedan kolač iz korpe, a tigar ga zgrabi i ode.

Sirota žena pođe dalje, no nije daleko odmakla kad tigar ponovo iskoči pred nju.

„Kolače mi svoje daj il’ je tvom životu kraj!“

Drhteći od straha, žena mu baci još dva kolača, koji su bili tako ukusni da se tigar ponovo vratio i zatražio joj najpre još tri kolača, pa još četiri.

Zver se uporno vraćala i tražila još kolača i žena naposletku vide da joj u korpi nije ostao više nijedan.

„Molim te, nemoj me pojesti! Kod kuće me čeka dvoje dece!“, stade ona da ga preklinje.

„O, baš fino!“, pomisli tigar, obradovavši se što će ih sve troje pojesti. Na to se baci na ženu i proguta je u jednom zalogaju, pa obuče njenu odeću i nastavi dalje putem.

Kad je stigao do kućice, on pokuca na vrata i reče: „Pustite me, dečice, to sam ja, vaša mama!“

Dalsun taman pođe da otvori vrata, ali brat je zaustavi: „To ne zvuči kao glas naše majke.“

Potom se obrati tigru: „Dokaži nam da si stvarno naša majka!“

Zver na to umaza šapu brašnom sa dna korpe i proturi je kroz vrata. Videvši kako je bela, deca pomisliše da je to stvarno njihova majka i otvoriše vrata. Zamislite samo kako su se prepala kad su pred sobom ugledala krvoločnog tigra, a ne majku!

Haesik i Dalsun vrisnuše i dadoše se u beg, a tigar za njima. Deca pobegoše u baštu i popeše se na drvo, a tigar tad dohvati sekiru i stade da ga seče.

Sirota deca nisu imala kud.

Dalsun u očaju pogleda u nebo i poče da se moli:

„O bogovi silni, čujte naše glase, bacite nam uže da nas ono spase! Ako su nam srca čista, neka bude jako, a ako li nisu, neka pukne lako!“

Istog časa s neba se spusti uže, debelo i jako, a deca se uhvatiše za njega i uzneše u nebo.

Ostavši praznih šaka, tigar povika: „Hoću i ja uže!“

Na to se još jedno uže spusti s neba, no tanko i iskrzano. Tigar stade da se vere uz njega ne bi li dohvatio decu, no kad se popeo visoko, uže puče i on se strovali na zemlju i nastrada.

Haesik i Dalsun ostadoše gore na nebu i pretvoriše se u Sunce i Mesec. I dan-danas sijaju na nebu i gledaju na nas.