SVE JE ISTINA…

Ugledni zagrebački profesor Velimir Srića kritički se osvrće na vreme u kojem živimo, punim paradoksa na sve strane, koje on jasno ističe.

Kakva su ovo vremena – pita se dr Velimir Srića, pa daje odgovore na ovo pitanje.

velimir srića

Da, živimo u kreativnim vremenima. Medicina je toliko napredovala da praktično ni jedan čovjek nije potpuno zdrav.

Država je toliko moćna da više nitko nije slobodan.

Oko nas caruje demokracija, što znači da puno nekompetentnih bira malo korumpiranih.

Danas najbolji sportaš, glumac ili pjevač, zarađuje tisuću puta više od najboljeg učitelja, odgajatelja ili liječnika.

Materijalno bogatstvo prati duhovna praznina.

Gradimo sve više zgrade, a prag tolerancije nam je sve niži.

Gradovi se šire, a pogledi na svjjet sužavaju.

Kupujemo više stvari, ali u njima manje uživamo.

Povećava se površina stanova u kojima živi sve više samaca. Porodice su bogatije, ali se parovi češće razvode.

Raste broj lijepih kuća i razorenih domova.

Tehnološki napredak nam štedi vrijeme kojeg imamo sve manje. Naučili smo žuriti i zaboravili strpljivo čekati.

Raste broj stručnjaka i neriješenih problema.

Obrazovaniji smo, ali ne i mudriji. Više znamo, a slabije prosuđujemo. Raste broj humorističnih serija i bolesnih od depresije.

Stalno se ljutimo, stalno smo umorni.

Mozganje pred knjigom zamijenili smo vegetiranjem pred ekranom. Živimo duže, ali ispraznije.

Okruženi smo brzom hranom i sporom probavom.

Trećina čovječanstva umire od gladi, a trećina od bolesne debljine. Imamo na stotine Facebook pratitelja i nijednog pravog prijatelja. Raste broj visokih ljudi i sitnih duša. Često se svađamo, rijetko volimo, s lakoćom mrzimo.

Dobar ukus je zamijenio šund. Masovna kultura stvara masovne histerije i masovne ubojice.

Posjećujemo udaljene planete i asteroide, ali ne poznajemo najbliže susjede.

Centar našeg života postao je šoping centar.

Ponosno jedemo „zdravu hranu“, a puštamo da nam mediji truju duh. Sve je više informacija, a sve manje prave komunikacije.

Svemu znamo cijenu, a ničemu vrijednost.

Uče nas zaraditi za život, ali ne i živjeti.

Nekad smo stvari trošili, a ljude voljeli, danas je obrnuto.