ŠTA SE ČEKA?

Čim oni dođu i razbucaju ta ruska minska polja (i koji li je to već vrag) kontraofanziva konačno počinje.

Piše: Čedomir Vrlješ

Nisam vam ja od onih koji daju bombastične naslove, a onda kad počneš da čitaš nikada da dođeš do suštine.

kontraofanziva

Odmah ću vam dati odgovor na u naslovu postavljeno pitanje pa ako hoćete čitajte dalje, a ako nećete ne morate.

Ukrajinska kontraofanziva kasni zato što se čeka da u Ukrajinu konačno stignu već odavno obećani čuveni, čuveni hrvatski demineri. Čim oni dođu i razbucaju ta ruska minska polja (i koji li je to već vrag) kontraofanziva konačno počinje.

Hrvatski dečki su spremni. Spremniji su za dom nego za Ukrajinu, ali obećanje je obećanje. A hrvatska bratska riječ je hrvatska bratska riječ! Martinje je prošlo još samo Advent da mine i eto…

A sada geneza bratstva Hrvatske i Ukrajine.

I prije početka ovih sukoba u Ukarajini, znatno prije, braća Hrvati su savjetovali braću Ukrajince da definitivno i potpuno raskinu sa Rusima i priključe se NATO-u i Evropskoj uniji makar i po cijenu otvorenog vojnog sukoba sa Rusijo. Kad su oni Hrvati mogli da se iznesu sa ludim Srbima što se Ukrajinci ne bi mogli riješiti pijanih Rusa? Samo trebaju njih Hrvate da slušaju i kad dođe do sukoba da prekopiraju njihovu genijalnu operaciju Oluja i Rusa u Ukrajini više biti neće. Nikad više!

Malo vrijeme zatim postajalo.

Čim je prva ruska čizma kročila na bratsko ukrajinsko tlo da ratuje ili denacifikuje Ukrajinu, svejedno, Hrvatima je uzavrela krv.

Zar ruski medvjed da gazi sveto tlo bratske zemlje koja nam je sa remonta u Ukrajini vratila još pokvarenije hrvatske „migove“ nego što su bili. E, neće ga majci!

Odmah su poslali nekoliko iskusnih bojovnika- dragovoljaca već oprobanih na ukrajinskom ratištu. Jednog je i lično u nazočnosti TV kamera ispratio bivši hrvatski Ministar odbrane kome sada nije dobro. On je istakao da je Ukrajina bratska zemlja koja je među pravima priznala i ovu i onu Nezavisnu državu Hrvatsku. U izjavama nisu škrtarili ni ostali hrvatski zvaničnici od premijera pa naniže. Ukrajini su ponudili svaku potrebitu pomoć ne sumnjajući da Rusija onako kako je ustrojena ne može ratovati protivu mnogo nadmoćnijeg i sofisticiranijeg NATO oružja. Jata mojih kolega hrvatskih analitičara kao gavranovi zloslutno zagraktaše sa svih hrvatskih TV ekrana najavljujući sigurnu i brzu propast Rusije. Ekonomsku, vojnu, geopolitičku i svaku drugu.

I čim su borbe počele Ukrajina je primijenila baš sve one hrvatske savjete iz Oluje, ali od oluje ni traga. Možda joj klima u Ukrajini ne odgovara šta li?

U toj početnoj ratnoj gunguli uhvatiše Rusi, između ostalih stranih bojovnika, i jednog Hrvata bojovnika- dragovoljca. Kad ono graška. Greška! Ko ratuje taj i griješi. Nije on nikakav bojovnik. Bože sačuvaj. Ma kavi! Zatelebao se mladac u neku dooobru Ukrajinku i zapucao iz Hrvatske na sijelo u Ukrajinu. I šta biva? Malo se popilo. Bio neki maskenbal pa njemu, onako pijanom, navukli neku maskirnu monduru i on tako pijan zalutao na front. Mislio da neko tamo baca petarde kad ono Rusi. I Rusi ga ispitaju baš onako temeljno i profesionalno. Vide miran mladac iz poštene kuće iz zemlje bratske-demokratske slavjanske i, bogami, puste ga.

I da skratim!

Gdje smo tu mi Srbi? Ratuje se, a nas niđe što istorija još ne viđe. Naprosto smo se degenerisali. Od ludih Srba postadosmo mudri Srbi. Prosto nevjerojatno i neobjašnjivo!

Kako ja vidim javlja mi se. Kad se ova vojna operacija završi, kad god se i kako god završila, sve se bojim da će odnosi između Hrvatske i Rusije biti mnogo, mnogo bolji nego odnosi između Srbije i Rusije. Jer šta su pritisci koje Srbija svakodnevno trpi sve ovo vrijeme zbog neuvođenja sankcija Rudiji od svih zemalja Zapada prema one nekolike izjave Milanovića u korist Rusije. A još kad se Rusi prisjete šta je predviđao onaj neki admiral Lošo ni malo mi nije dobro!