POUKA MUDROG STARCA
Ava Dorotej nas podseća na važnost budnosti i neprocenjivost vremena, opominjući nas da ne živimo u nemaru već da hrabro krenemo putem podviga i vrline.
Pouka o tome da Božjim putem moramo hoditi budnog duha, ne gubeći vreme
— Braćo moja, postarajmo se sa budnom brigom za naše duše. Ko će nam ponovo dati ovo vreme, ako ga izgubimo? Zaista će doći čas kada ćemo tražiti ove dane i nećemo ih nalaziti.
Ava Arsenije je uvek govorio sebi: „Arsenije, zbog čega si ostavio svet?”
Mi, međutim, živimo sa toliko nemara da niti znamo zašto smo ostavili svet, niti znamo šta znači ono što smo poželeli. Zbog toga ne samo da ne napredujemo, već smo uvek i prepuni tuge. A to nam se dešava zato što ne pratimo budno svoje srce.
Zaista, kada bismo malo hteli da se podvizavamo, ne bismo se uznemiravali i ne bismo se dugo mučili. Jer, makar u početku čovek i primoravao sebe, kroz podvig ipak malo-pomalo napreduje, pa u nastavku sve čini sa lakoćom, zato što Bog vidi da on primorava sebe i pomaže mu.
Stoga i mi primorajmo sebe, postavimo početak, poželimo dobro svim svojim srcem. Jer, makar se još uvek ne nalazili u savršenstvu, sama želja predstavlja početak našeg spasenja. Jer od želje napredujemo, uz Božju pomoć, ka podvigu, a kroz podvig dobijamo pomoć da steknemo vrline.
Zato je i jedan od Otaca govorio: „Daj krv i primi duh.”
To znači: „Podvizavaj se i vrlina će se poistovetiti sa tvojim bićem.”
Iz knjige „Ava Dorotej, Iskušenička dela”

Leave A Comment