NOVA APLIKACIJA

Taman se unuka i baba napričale, ja ustanem od računara, da pozdravim unuku pre no što krene…

Svi smo mi deca. Jedino je razlika u igračkama.
Ajrton Sena

Nakon „privatizacije“ firme u kojoj smo radili, isto kao što su privatizovana mnoga druga preduzeća širom Srbije, supruga i ja smo morali na Biro rada, pa u prevremenu penziju.

nova aplikacija

Međutim, smogli smo snage da nas to ne demorališe, pa smo odušak našli u zanimanjima oko kuće. Zapravo, supruga je preuzela poslove u kući, a ja sam bio „spoljni momak“. Ono što nam je bilo zajedničko, uvek smo sebi našli neki posao koji bi nas zaokupio, tako da nam nikad nije bilo dosadno. Pošto smo imali veliku baštu, supruga je vodila brigu o cveću, a bilo ga je zaista mnogo. Ja sam, pak, održavao travnjak i negovao voće i vinovu lozu, od koje sam najviše voleo Muskat Hamburg, zbog aromatičnog ukusa. Višak proizvoda, razume se, išao je u rakiju, a nije da se hvalim, ali svi su govorili da je baš dobra.

Pre neki dan svratila unuka Jelena da nas obiđe. Ona često navraća jer zna da se baka jako obraduje kad joj neka od unuka dođe, makar na par minuta. Sede one tako na terasi, uz kafu i sokić, i pričaju „bapske priče“, kako sam ja to zvao. Ili, kad bi Ani, tako mi se zove supruga, došla drugarica Natka, sa kojom se druži od detinjstva, ja sam znao da ih zadirkujem: „Šta je, opet mlatite praznu slamu?“. Zapravo, nikad nisam obraćao pažnju na to o čemu žene pričaju, niti me to interesovalo.

Taman se unuka i baba napričale, ja ustanem od računara, da pozdravim unuku pre no što krene. Morao sam malo da odmorim oči, a sem toga trebalo je okopati travu oko voćaka.

– Kako si deda? Šta radiš? – priupita Jelena.

– Nešto sam petljao po računaru, pa reših da malo odanem u bašti. Samo, u poslednje vreme mi baš ne ide sjajno. Izgleda da je došlo vreme za novu motiku – kažem ja Jeci.

– Motika? Je l’ to neka nova aplikacija? – priupita Jelena. – Zajedno ćemo to rešiti, samo da je učitamo sa interneta.