IZMEĐU STRAHA I SLOBODE U LJUBAVI

Da li se plašiš da tražiš božiju volju misleći da te ona čini robom? Ovaj inspirativni tekst razbija strah i otkriva kako nas Bog, umesto robovanja, poziva na slobodu i prijateljstvo.

Da li želiš Božiju volju? Shvatanje da je Bog svemogući, a mi nemoćni, da On čini šta hoće i kada hoće i da mi zavisimo od Njega, stvara osećaj ropske pokornosti. Uostalom, zar sveštenik u tajnama (svetinjama) pre imena ne izgovara: „Sluga Božiji…”?

božiju volju

Ipak, kako to Hristos govori svojim učenicima i, posredno, svima koji Ga prate: „Ne nazivam vas više slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov; nego vas nazvah prijateljima, jer vam objavih sve što čuh od Oca svoga” (Jov. 15,15).

Kada „Gospod” svoje „sluge” naziva prijateljima, odredba „Gospod – sluga” prestaje da ima značenje distance i razdvojenosti. I još, kada „Gospod” prinosi sebe na žrtvu i umire radi svojih slugu, njihovo ropstvo postaje blagoslov, radost i sloboda. Svako želi da se naziva „slugom” takvog „Gospoda”.

Tada se Njegova volja krije u tvojoj sopstvenoj, to jest u onome što postoji u dubini tvog srca, čak i ako razum ima drugačije mišljenje. Naš Bog, kao Bog srca, obraća se upravo njemu i sa njim opšti.

U tužnim trenucima života često čujemo: „Pa, šta da se radi? Tako je Bog hteo! Hajde da to prihvatimo i da se pokorimo Njegovoj volji.” Naravno, Bog kao ljubav sagledava naš istinski interes, koji mi sami zanemarujemo. Upravo tu je potrebno da steknemo veru — poverenje u Onoga koji nas voli strasno, neprekidno i savršeno. I još, da kod Boga ne važi princip „odlučujemo i naređujemo”, već princip „saputništva i sahodđenja”.

U svetu svakovrsnog smrti, bola i nepravde, Bog nema mesta, On nije njihov uzorci-krivac! On, doduše, poznaje takav svet, jer je u njega ušao svojim ovaploćenjem i stoga zna šta za nas znače tuga, neuspeh i nemogućnost da učinimo sve što poželimo. Kao prijatelj, On sa nama pati, a kao Bog, sa nama hodi.

Potrebno je strpljenje da bismo videli Njegovo prisustvo, koje se skriva i ne nameće se.

Potrebno je smirenje da bismo prepoznali Njegov plan za nas.

Potrebna je srdačna i suštinska veza sa Njim da bismo razumeli Njegovu mudrost koja bol pretvara u radost, teškoću u blagoslov, a neuspeh u uspeh.

Ako poseduješ gore navedeno, prepuštaš se Njegovoj lepoj i svetoj volji i prihvataš sve što On dopusti, jer iskustveno znaš da poslednju reč nema đavo sa silom smrti, već Hristos koji ju je pobedio i darovao nam život i „obilje života”.