SVETLIJA STRANA TAMNE ULICE

Vreme sporo je curilo, ispijao je četvrtu kafu i zurio u ekran, neki su negodovali. Glasni krici besnih lovaca na rezultate utakmica.

Dugo se protezao, upijajući zrake majskog sunca i miris širokog bulevara. Iva njega ostalo je sveže sećanje na jutro i setni osmeh, putovanje divljim stazama i najzad povratak.

tamne ulice

„Koliko vremena je prošlo, tačno godinu dana. Isti datum, kao da birao sam. Prvi, drugi…“ brojao je u sebi ulaze u zgradu „četvrti, da, četvrti ulaz broj 42, treći sprat, bela vrata i nema pločice sa prezimenom. Verujem da i sada isto je. Vrh krošnje, netaknut. Lipa, da lipa. Garaže su oronule, ali na svom mestu. Slepa ulica…“

Vreme sporo je curilo, ispijao je četvrtu kafu i zurio u ekran, neki su negodovali. Glasni krici besnih lovaca na rezultate utakmica. Isto…

Telefon je zasijao. „Za deset minuta budite na uglu ulica… i… Sivi pežo, registracije su…“ Vozač taksija koji krstiri u dva pravca javio se najzad porukom.

Pogledao je polulevo, zadržao pogled nekoliko minuta… „Četvrti ulaz, treći sprat. Mogao bih da zabeležim ovaj trenutak.“ Okrenu se u pravcu… namesti vodoravno mobilni telefon i mereći vreme između, napravi nekoliko snimaka. Kiša je počinjala, topla i snažna, pravi pljusak.