POSLE VEČERE
Nije očekivao nikog, stoga je mrzovoljno otvorio. Nije bilo nikog, a na pragu ga je sačekala koverta. U neverici podigao ju je i otvorio.
Nešto se desilo tog dana, nešto posebno. Ta posebnost, nazvaćemo je Tina, (nije živo biće), tog utorka donela je odluku da u 20:45 h jednom čoveku promeni kurs života.

Ime mu je Robi. Poseta se desila posle večere. Na radiju u dnevnoj se čula pesma: „vreme, brani nas vreme, naše jedino breme, brani nas vreme.“
Robi je zaglavio na poslu i nije stigao u šetnju. Voleo je da šeta radnim danima kejom između 20 i 21 čas. E tako se čovek sprema za san, tako da se spoljna tišina rukuje sa unutrašnjom.
Utorkom voli da jede špagete sa mesom i da uz njih popije čašu crnog vina. U 20:35 sudovi su bili u sudoperi. U 20:45 neko je pozvonio. Nije očekivao nikog, stoga je mrzovoljno otvorio.
Nije bilo nikog, a na pragu ga je sačekala koverta. U neverici podigao ju je i otvorio. Na belom papiru, velikim kucanim slovima pisalo je: „Šta stiže, a ne kuca? Šta znaš, a niko ti ne govori? Spremi se dobro, jer ono što znamo, stiže za 7 dana!“
Zatvorio je vrata za sobom. Obuzela ga je nervoza. Završio je čašu vina i legao da spava. Tu noć nije mirno spavao. Unutrašnja galama nadjačala je tišinu.
Leave A Comment