DODIR
Žurio je prema čoveku na stepeništu, ali čoveka nije bilo. Očajni pop je shvatio da Bog nije hteo da primi njegovu žrtvu.
Žurio je na nedeljnu liturgiju. Preko puta crkve bio je restoran, „Kaži mi“. Restoran nedeljom nije radio.

Na stepeništu ispred restorana ležao je nepomično pijani čovek. Jednu ruku je držao u džepu prašnjave jakne. Iza njegove glave stajala je jedna prazna flaša piva i jedna slomljena. Ispred njega su bile razbacane kokice iz pocepane kesice.
Čovek je povremeno otvarao i zatvarao oči skrivene ispod rutavih obrva. Muve su mu neumorno obletale oko ispucalih usta. Pop je pogledao na sat i u tom času su se čula crkvena zvona. Odustao je da pomogne čoveku, rešen da ga posle liturgije nahrani i okupa.
U toku liturgije proganjala mu je slika čoveka koji mučno diše kroz zapečene nozdrve. Čim se završila liturgija, pop je krenuo ka ćevabdžinici, kupio je jednu pljeskavicu i jednu flašicu negazirane vode.
Žurio je prema čoveku na stepeništu, ali čoveka nije bilo. Očajni pop je shvatio da Bog nije hteo da primi njegovu žrtvu. Svestan činjenice da ga je Bog tog jutra stojeći na stepeništu ramenom češao, a on ga je pogrešno tražio u hramu.
Ispred crkvene porte prosila je Cigančica. Snuždeni pop pružio joj je pljeskavicu i vodu.
Leave A Comment