BESEDA MITROPOLITA JOANIKIJA

Sveti Arsenije je proveo svoje prve dane monaškog života u manastiru Žiči, a zatim ga je Sveti Sava uzdizao u veće dužnosti.

Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je načalstvovao 10. novembra 2026. godine, na praznik Svetog Arsenija Sremca, drugog Arhiepiskopa srpskog, svetom Liturgijom u manastiru Ždrebaonik u Bjelopavlićima, pored moštiju tog divnog Božjeg ugodnika.

sveti arsenije sremac

Sasluživali su preosvećena gospoda episkopi buenosajreski i južnocentralno-američki Kirilo i vikarni dioklijski Pajsije, uz brojno sveštenstvo, sveštenomonaštvo i verni narod.

Besedeći po čitanju Jevanđelju, episkop Kirilo se osvrnuo na današnje apostolsko čitanje gde Sveti apostol Pavle govori o arhijereju koji je nama potreban – svetom, čistom, nezlobivom, odvojenom od grešnika i višem od nebesa. Naglasio je da je čovek bogoliko biće koje može mnogo toga da stvori, ali ne može da se spase sam, jer niko se ne pope na nebo do onaj koji nam je došao sa neba:

„Dakle, mnogo je važno da je taj arhijerej, to čitanje apostolsko se odnosi na Hrista, Spasitelja našeg, viši od nebesa, viši od svih meseca, Saturna i bilo kog sazvežđa. On dolazi iz netvarnog, nestvorenog sveta gde Bog obitava, odakle je izvor svega života i donosi nam taj život, donosi nam večni život svojim ovaploćenjem i time trajno, večno spaja našu palu ljudsku prirodu sa božanskom prirodom, u čemu i jeste tajna stvaranja Crkve Božje“.

Hristos je takav, savršen arhijerej i On je Duhom Svetim, koji od Oca ishodi, dao apostole, učitelje, pastire, arhipastire, jer se niko nije nazvao arhipastirom ili pastirom osim onaj koga je Duh Sveti, kroz Crkvu blagoslovom Hristovim, postavio da bude u tu službu. I svi apostoli i njihovi učenici, sve starešine crkvene do današnjeg dana, primaju koliko mogu od te izobilne riznice Hristove u Duhu Svetome.

„Dakle, svetitelj od svetitelja se razlikuje u slavi, kako se kaže u Svetom pismu i u žitijama svetih, i različiti su darovi. Jedni imaju darove jezika, drugi darove proroštva, drugi darove čudotvorstva. Mi smo se okupili danas oko sveštenog kivota našeg Svetog oca Arsenija Sremca, koji je primio mnoge darove budući duhovnim čadom našeg prvojerarha Svetog Save. On je uz njega u manastiru Žiči pre svega naučio tu duhovnu nauku svetih Otaca i ispunio reči današnjeg Jevanđelja da su blaženi siromašni, odnosno siromašni duhom, kako se kaže u nekim drugim odlomcima, odnosno smireni“.

U smirenju i poslušanju svom duhovnom ocu, Sveti Arsenije je proveo svoje prve dane monaškog života u manastiru Žiči, a zatim ga je Sveti Sava, uočivši ga smirenog, poslušnog, revnosnog u veri i molitvi, uzdizao u veće dužnosti, proviđajući Duhom Svetim da je on taj koji će ga naslediti na stolici arhiepiskopa naše tek sazdane pomesne Crkve.

„Dakle, Sveti Arsenije je pre svega ispunio te osnovne postulate hrišćanskog života, koji su kratko sažeti u Besedama na gori, odnosno u Blaženstvima. On je takođe bio uvek gladan pravde Božje, trudio se koliko je mogao da tvori pravdu i žalostio se kad ta pravda Božja na zemlji nije ispunjena“, besedio je vladika Kirilo.

Nasledivši svoga duhovnog oca na tronu arhiepiskopa srpskih, preuzevši kormilo Srpske Pravoslavne Crkve, Arhiepiskopije srpske, Sveti Arsenije se trudio da čuva novoobrazovanu pomesnu Crkvu, da čuva njeno jedinstvo i usavršava bogosluženje, monaški život, manastire, crkve… Podsetivši na njegovo žitije, koje je napisao arhiepiskop Danilo Drugi, posebno je istakao da je Sveti Arsenije bio veoma nadaren u razumevanju crkvenog tipika, te da je u crkvenom pevanju bio jedan od najboljih pojaca koje je naša Crkva imala.

Arhiepiskop Arsenije je, po blagoslovu Svetog Save, sedište Srpske Crkve iz Žiče, koja je bila suviše izložena napadima neprijateljskih vojski, preneo u Peć, i tako je osnovana znamenita Pećka Patrijaršija koja će zatim vekovima biti stožer naše vere.

Podsetio je vladika Kirilo da se Sveti Arsenije starao o siromašnima i pomagao svoj narod, gde god da je on živio uprkos ratovima. Sve nedaće je on sa verom u Hrista i molitvom svom duhovnom ocu, prevazilazio zajedno sa svojom pastvom.

Posle smrti Svetog Save u Trnovu, on je bio glavni inicijator da se ta velika riznica, sveštene mošti Svetog Save prenesu iz Trnova u Mileševo, kazao je episkop Kirilo, poučivši sabrane da su svete mošti jedan od glavnih svedoka Vaskrsenja Hristovog ovde na zemlji,
simbol pobede Hristove nad smrću, simbol toga da ne samo duša svetitelja prebiva u raju, nego i telo poprima svojstva koja prevazilaze zakone ove prirode, propadljivost i smrt:

„Sveti Arsenije se trudio da čuva tu riznicu sa moštima Svetoga Save, i tako kako se on odnosio prema svom duhovnom ocu, tako su se kasnije i njegova duhovna deca odnosila prema njemu i prema njegovim svetim moštima. Dugo je putovanje njegovih svetih moštiju, ovog svetog kivota, od Pećke Patrijaršije. U vreme seoba pod Čarnojevićima prema Crnoj Gori, mnoge porodice su tada sa Kosova i Metohije prešle u Crnu Goru zajedno sa kivotom Svetog Arsenija. On je bio po raznim našim manastirima, Kosijerevu, Dovolji i drugim, a od početka 20. veka nalazi se ovde u ovoj sveštenoj obitelji“.

Preosvećeni Episkop je dodao da je velika čast za bratstvo Bijelopavlića, za našu Mitropoliju, za čitavu Crnu Goru, ali i velika obaveza, posebni blagoslov za nas i ukrepljenje, to što je Sveti Arsenije, kao naslednik Svetog Save, odlučio da prebiva svojim moštima ovde među nama.

U nastavku je podsetio da to naš narod prepoznaje i da je uvek, čak i u vreme komunističke strahovlade, voleo što je Sveti Arsenije ovde, pa kada je stari blaženopočivši mitropolit Danilo, razočaran time što narod ne dolazi često u svetinju, hteo da njegove mošti ponovo vrati u Kosijerevo, narod ga je zamolio da to ne radi. Time su pokazali da su se oni sve vreme molili i osećali tu svetinju u svom srcu, iako tada nije bilo moguće slobodno ispovedanje vere.

„Tako da svetinja deluje. Molili se vi svetitelju ili ne, on sve nas voli, on želi spasenje svih nas i moli se za nas. To i mnoge porodice osećaju i svoju decu nazivaju njegovim imenom, i ženski i muški, ima ih mnogo Arsenija i Arsenija koji su rođeni iz ovog sveštenog kivota. Neka bi tako i nadalje naš narod čuvao tu sveštenu riznicu, i ne samo čuvao nego i imao u svom srcu, da bi time doneo i stostruke plodove pokajanja. Neka bi nam u tome bio od pomoći Sveti otac naš Arsenije, koji je naslednik Svetoga Save, ali koji je arhijerej naslednik prvoarhijereja Hrista“, zaključio je Preosvećeni Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo.

Posle svete službe Božje i blagosiljanja slavskog kolača, praznik je čestitao Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je rekao da je, pored ovog kod moštiju Svetog Arsenija, danas veliko slavlje i u njegovoj zadužbini – Pećkoj Patrijaršiji, gde dolazi mnoštvo našeg naroda da se pokloni grobu Svetog Arsenija. On se i tamo, naglasio je vladika Joanikije, poštuje isto kao i ovde i pomaže, čuva i krepi tu svetu obitelj, isto kao što pomaže i ovu svetu obitelj:

„Sveti Arsenije, ne samo što je naslednik Svetog Save, to je bilo svakako u njegovom životu veoma važno, nego je svojim životom pokazao da je istinski arhijerej Hristov. I kada čitamo Jevanđelje o svetim arhijerejima, čita se zapravo Jevanđelje koje govori o Hristovoj arhijerejskoj službi. Gospod Isus Hristos je jedini istinski prvosveštenik, arhijerej i jedini Sveti od koga je sva svetost i od koga sveti dobijaju svetost“.

Naglasivši da su arhijereji na zemlji slede Gospoda Isusa Hristos kao njegovi saslužitelji, kao oni koji nastavljaju Njegovo delo i propoved, mitropolit Joanikije je kazao da je Sveti Arsenije služio Gospodu Hristu u sve dane svog života, tako se osvećivao i nastavljao delo Svetog Save:

„Na njemu je počivao Duh Svetog Save. I nije slučajno, posle spaljivanja svetih moštiju, da su vrlo često naši preci njega nazivali novim Svetim Savom i tešili se oko njegovih svetih moštiju, kao nekada i oko moštiju Svetog Save u manastiru Mileševi. Tako je Bog odredio da nas on poseti svojim svetim moštima i da nam dođe. Posle dugog hoda po srpskim zemljama došao je ovde u Crnu Goru i ovaj manastir Ždrebaonik, konačno se ovde nastanio. Miomir od svetih njegovih moštiju nas obnavlja, krepi, snaži i daruje mnoga isceljenja“.
Govoreći o mnogobrojnim čudesima Svetog oca našega Arsenija, vladika Joanikije je kazao da su njegovim molitvama mnogi bezdetni supružnici dobili blagoslov i postali roditelji.

„I mnoga druga čudesa on čini, iako se o tim čudesima ne priča mnogo. A takva je naša sveta vera, ona se svedoči delima. Mnoga čudesa se događaju naročito kod Svetog oca našeg Vasilija Ostroškog i ovde kod Svetog Arsenija. Mi svedočimo, međutim ne pravimo od toga nikakvu propagandu, da ne bismo svojom pričom i svojim uveličavanjima i dodavanjima zapravo umanjili dejstvo čudesa Božjih, koja se izlivaju preko moštiju svetih Božjih ugodnika. Sveti Arsenije nas sve uči skromnosti, čestitosti, strpljenju, smirenju, ljubavi međusobnoj. Neka bi Gospod dao da što više među nama bude ljubavi bratske i sestrinske, i u ovoj svetoj obitelji i svuda u srpskom rodu“, poručio je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Zatim je Arhiepiskop cetinjski odlikovao Krstom Svetog mučenika kralja Jovana Vladimira popadiju Drenku Marković iz Nemačke i g. Mirka Jeročića iz Danilovgrada za hrišćansku ljubav i dobra dela koja čine u slavu Božju i nesebičnu pomoć manastiru Ždrebaoniku.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska