TEHNOLOŠKA EKSPLOZIJA I DIGITALNO DOBA

Može li tehnološki napredak bez unutrašnje ravnoteže? Inspirišući tekst arhimandrita Jakovosa Kanakisa istražuje gde se susreću veštačka i duhovna inteligencija.

„Naša nestabilna epoha“, to je ono što nas sve brine. U roku od nekoliko godina imaćemo nove podatke i mnoga dostignuća. Tehnološka civilizacija zaista galopira i oni koji imaju vremena i sklonosti da prate događaje takođe imaju poteškoća da to shvate.

duhovna inteligencija

Veštačka inteligencija je najnoviji izazov, što mnoge brine. Videlo se do sada da sve novo uvek stvara neko pitanje. Ali ovo takođe izaziva nesigurnost, možda čak i strah. To je još jedna „nepozanica“ koju je stvorila nauka, koja donekle barem odgovara, preko svojih predstavnika, da je to stvar koja „prevazilazi“. Stvorili smo nešto što nas primorava da tražimo način da ga „kontrolišemo“. Ali nije prvi put da se to dešava. I kada je računar ušao u naše živote, postojala su slična osećanja i pitanja. Isto se dešava sa svim onim što ima reč „inteligentan“ ispred sebe.

Sve gore navedeno je ušlo u naše doba i promenilo ga je. Na bolje u nekim stvarima, ali i na gore u mnogim drugim. Za sve postoji dobra i loša upotreba. Čoveku je potrebna duhovna jasnoća da „vidi“ i koristi otkrića i svaku novu stvar koja je otkrivena za svoju korist. I ne samo svoju ličnu korist, već opšte dobro, dobro sveta, društva.

Tema veštačke inteligencije biće objašnjena i korišćena kako joj se budemo približavali. Neka ona ne postane još jedan „materijal“ u Vavilonskoj kuli. Neka čoveku suštinski pomogne, a ne da ga izoluje, posebno mlade ljude od radosti rada, ali i radosti učenja i stvaranja. Da stvori slobodne građane koji mogu da misle „svetlo“. Neka ljudi budu u stanju da filosofiraju, teologiziraju i stvaraju. Ne da projektuju i „prave“ tip osobe koja evoluira samo pritiskom na neke tastere i stvara samo sa svog stola. Neka ona ne postane još jedno sredstvo izolacije i ograničavanja. Često nas ova otkrića vode ka samooboženju koje eliminiše sve duhovno i uvećava aroganciju. Tehnologija je korisna, ali još korisnija je duhovnost. Kombinacija to dvoje je najbolja, najplodnija i pomaže ljudskim društvima i pojedincima. Tehnološka eksplozija u rukama i umovima ljudi bez duhovnosti takođe postaje opasna.

Po pitanju otuđenja izazvanog bezobzirnom upotrebom računara, video igara i mobilnih „pametnih“ telefona, podelićemo lično iskustvo. Nalazimo se u eri kada su prvi računari tek stigli u Grčku i počinju da ulaze u domove, naravno, pored preduzeća. Međutim, i dalje postoji „iskustvo“ komšiluka, igranja na igralištima, svega što su deca radila i rade uglavnom da bi se razvijala bez stresa i pritiska. Popodne je i gotovo bez ikakvog dogovora o vremenu za susret sa ostalom decom, jedno po jedno prilazimo poznatom mestu gde je sve počelo. Međutim, jedno od dece nedostaje. Nije bilo teško doći ispred njegove kuće i viknuti mu da izađe. Nije sam odgovorio, ali od njegove majke smo čuli da „neće danas izaći, nemojte ga čekati“. Šta se desilo? Prvi računar je stigao u naš komšiluk. Od tada je nešto u našoj komunikaciji skoro prekinuto, nešto se promenilo. Već smo ušli u drugo doba. Nismo prestali da živimo kao pre, ali ništa se više nije dešavalo kao ranije.

Vremena se menjaju, ali nažalost ne vode uvek ka najboljem. Potrebno je vreme, prosvetljenje i dobro raspoloženje da biste posmatrali šta se dešava oko vas i napredovali kao osoba, kao duhovno biće, kao član zajednice.