PROLAZNO STANJE

Promena čula mirisa tokom prehlade najčešće je posledica otoka nosne sluzokože i otežanog prolaska mirisnih molekula do receptora.

Kada smo prehlađeni, hrana često deluje bezukusno, mirisi postaju slabiji, a ponekad imamo utisak da više ne možemo da prepoznamo ni mirise koje inače lako uočavamo. Ova promena nije slučajna.

promena čula mirisa

Čulo mirisa u velikoj meri zavisi od normalnog protoka vazduha kroz nos, ali i od zdravlja sluzokože i nervnih ćelija koje registruju mirisne nadražaje.

Kako nos prepoznaje mirise

Kada udahnemo, molekuli mirisnih materija dospevaju do olfaktorne regije, male oblasti sluzokože smeštene u gornjem delu nosne šupljine. U njoj se nalaze specijalizovane nervne ćelije koje prepoznaju različite mirisne molekule i šalju signale mozgu.

Mozak zatim obrađuje te informacije i omogućava nam da razlikujemo mirise hrane, cveća, parfema ili drugih materija iz okruženja. Međutim, da bi ovaj proces funkcionisao, mirisni molekuli moraju nesmetano da dospeju do receptora.

Šta se menja tokom prehlade

Prehladu najčešće izazivaju virusi koji inficiraju sluzokožu gornjih disajnih puteva. Kao odgovor na infekciju, organizam pokreće zapaljenski proces. Krvni sudovi u nosu se šire, sluzokoža otiče, a pojačava se i stvaranje sekreta.

Zbog otoka i nagomilavanja sluzi vazduh teže prolazi kroz nosne kanale. Manja količina mirisnih molekula tada stiže do olfaktorne regije, pa mirisi postaju slabiji ili ih uopšte ne registrujemo. Zbog toga čak i omiljena hrana može da deluje manje privlačno, iako receptori za osnovne ukuse na jeziku i dalje funkcionišu.

Kod pojedinih virusnih infekcija promena čula mirisa može nastati i zbog direktnog uticaja upale na olfaktornu sluzokožu i ćelije koje podržavaju rad mirisnih receptora. Zato gubitak mirisa ponekad može biti izraženiji nego što bi se očekivalo samo na osnovu zapušenosti nosa.

Zašto nam se menja i doživljaj ukusa

Veliki deo onoga što doživljavamo kao ukus hrane zapravo potiče od mirisa. Jezik prepoznaje osnovne ukuse – slatko, slano, kiselo, gorko i umami – dok nos registruje veliki broj mirisnih nijansi koje hrani daju prepoznatljiv karakter.

Kada je čulo mirisa oslabljeno, hrana može da izgubi veliki deo svoje arome. Zato tokom prehlade često imamo utisak da ne osećamo ukus, iako je čulo ukusa uglavnom očuvano. Razlika postaje očigledna kada pokušamo da prepoznamo namirnicu zatvorenih očiju ili sa zapušenim nosom.

Kada se čulo mirisa vraća

Kod obične prehlade miris se najčešće postepeno vraća kako se smanjuju otok sluzokože i količina sekreta. Ipak, oporavak može potrajati i nakon što ostali simptomi nestanu.

Ako gubitak ili značajno slabljenje mirisa traje duže, javlja se bez zapušenog nosa ili je praćeno drugim neuobičajenim simptomima, potrebno je obratiti se lekaru. Nagli gubitak mirisa može se javiti i kod drugih virusnih infekcija, uključujući kovid 19.