ŽIVOT JE BOŽJI DAR
Kad jednom shvatiš
da si prečistom krvlju
Njegovom na krstu
spašen davno,
strele tuđe zlovolje
usmerene ka tebi
ne dotiču te, rđu u duši,
ne ostavljaju više.
Od nerđajućeg čelika,
od plemenitog metala
sazdan si!
Kad u magnovenju
jednom shvatiš, da je
skup otkup za tebe bio,
život tvoj, postaje ti
dragocen i mio!
ONIMA KOJIMA DUGUJEM
Uhvatiti me
Više ne možete
Ni za glavu
Ni za rep
Jer glavu čuvam
A rep ne nosim
Sobom kakva sam bila
Više se ne ponosim
A neću reći ni da se
Baš ne podnosim
Čini mi se da se sada
Sasvim dobro nosim
Hvala vam što ste mi
Podmetali nogu
Da se uspravim mogu
Hvala Bogu
I kad posrnem
Da ne nasrnem
Ništa me ne koči
Da vas gledam
Pravo u oči
Žao mi je
Što mi pogled
Ne možete podneti
Da me možete
Negde odneti
Kao šoljicu kafe
Koju ste upravo popili
A niste ni smotrili
Ali teža sam
Nego što ste
Zamišljali
U svojoj oholosti
Bahatosti
U svojoj strasti
Za lakom zabavom
Što ćete sakriveni
Nekog saplesti
Što ćete nesmetano
Žednog preko vode prevesti
Pa ćete ućariti uživanje
U vašoj jeftinoj moći
Dragi moji
Hvala vam
Više to nećete moći
GOSPODE
Posle svih naših
Uspona i padova
Gospode,
Ostaješ nam samo
Ti,
Kao uteha, kao nada
Uvek isti
U večnosti, niko drugi
Nego Ti!