ŽENA BEZ LICA
Žena bez lica! Kako dalje? Kako da opišem njene oči, usne, jagodice, nos – i sve to što je čini jednom i jedinstvenom – kada to ne vidim?
Ispričaću vam jednu priču, priču o ženi koju sam znala pre mnogo godina.
Kao da je sad vidim: mlada, kao i ja, srednje visine, plave kratke kose, uvek divno obučena i namirisana…
Ali, ima jedan problem! Ne mogu se setiti lica te žene. Na mestu njenog lica – praznina.
Bespomoćno stajem, kao da slikar slika portret, nacrta liniju koja obavija lice i stane.
Žena bez lica!
Kako dalje? Kako da opišem njene oči, usne, jagodice, nos – i sve to što je čini jednom i jedinstvenom – kada to ne vidim? Kako da ispričam priču o ženi čijeg se lika ne sećam?
Više nije važna priča.
I ponovo se naprežem, žmurim i nastojim da se setim… Ne uspevam!
Zašto sam zaboravila lice te žene?
Zar su strah i mržnja u meni mogli izbrisati njeno lice iz mog sećanja?
I kako sad da pričam priču o ženi čijeg se lica ne sećam?
Nema priče.
Leave A Comment