U SLOBODNO VREME

u slobodno vreme

U slobodno vreme žena misli na muža
ili o seksu sa njim.
Njene ruke peglaju s lakoćom,
graciozno, gladeći i milujući nabore;
njen hod je brz i poletan, plešući,
dok briše prašinu sa komode,
iznosi papire, zaliva cveće,
jer ona
ima cicanu haljinu – laku,
koju čak i vetar sanja da podigne,
i meko prstićima da pogladi bedra.
A zlatni lančić se upetljava
za dugme i on prilazi ja ću pomoći
dodiruje lančić na dugmetu i slučajno
plamen koji probija kroz tananu haljinu
i impuls koji prožima… Znate li kako vas lako,
kao cvet sa krhkim laticama-oštricama
tada uzima
muškarc?
O, ona je divna domaćica,
tako će, uglavnom, svi reći.

* * *

Magija plesa polagane smrti
u tvome plaču, devojko u sivom.
Nežno mirišu smeđe vlasi
opalim lišćem i paučinom.
Kao vihor sletimo! –
nek padaju jabuke
teške i crvene
na zemlju sputanu.
To kao da je tvoja doživotna kazna –
u smrti
stvarati lepotu
preporoda.

* * *

Bože, Gospode moj,
Nije valjda da su ova deca,
Koja su tako malo imala radosti,
Koja nikad nisu Dotakla Ženu,
Čak i ako su ševila drugarice,
Osuđena na takav raj –
Slinavog mirisa i bljutavog izgleda
Hemikalija
U celofanskom
Paketiću?

S ukrajinskog preveo Jaroslav Kombilj