SVRHA
U njenim mrtvim granama, među lišćem koje se na dodir pretvara u prah dom je našlo jato vrabaca. Sve u prirodi ima svoju svrhu…
Pre nekog vremena sa drveta ispred naše zgrade odvalila se velika grana. Zdrava, zelena. Čovek bi rekao da bi se pre odvalila njena sestra, sva suva i bez listova.
Bilo je to pre oluje, pa vetar nije krivac. I tako je ta grana stajala nedeljama bez ikakve svrhe.
Čovek bi rekao da bi oni nesrećnici koji se greju na drva od nje imali i te kako koristi. Ali je oni nisu uzimali. Dugo je bila zelena, odjednom je postala suva, ali se listova, sada krtih i žutih, nije odricala.
Čovek bi rekao da bi i dalje mogla nekome da koristi. Čovek bi pogrešio – nekome ona koristi.
U njenim mrtvim granama, među lišćem koje se na dodir pretvara u prah dom je našlo jato vrabaca. Sve u prirodi ima svoju svrhu. Bez obzira na to šta bi „čovek“ rekao.

Leave A Comment