PERISTALTIKA

Creva mogu da pomeraju hranu bez naše svesne kontrole zahvaljujući sopstvenom nervnom sistemu i složenoj mreži mišića u njihovom zidu.

Kada pojedemo obrok, možemo svesno da odlučimo šta ćemo staviti u usta, koliko ćemo žvakati i kada ćemo progutati. Međutim, od trenutka kada hrana prođe kroz ždrelo, najveći deo njenog putovanja kroz sistem za varenje odvija se bez naše svesne kontrole.

creva pomeraju hranu

Creva mogu da pomeraju sadržaj, mešaju ga sa sokovima za varenje i postepeno ga usmeravaju ka završnim delovima sistema za varenje čak i dok spavamo. Za to je zadužen složen sistem mišića i nervnih ćelija koji funkcioniše gotovo nezavisno od naše volje.

Creva imaju sopstveni sistem upravljanja

Zid digestivnog trakta sadrži veliki broj nervnih ćelija koje zajedno čine enterički nervni sistem. On se često naziva i „drugim mozgom“, mada nije pravi mozak i ne razmišlja na isti način kao centralni nervni sistem.

Njegova glavna uloga jeste da kontroliše rad digestivnog trakta – od pokretanja sadržaja do regulisanja lučenja pojedinih sokova za varenje.

Mišići creva rade u talasima

Najvažniji pokret kojim creva pomeraju sadržaj naziva se peristaltika. Reč je o ritmičnim talasima stezanja i opuštanja mišića u zidu creva.

Jedan deo creva se stegne iza sadržaja, dok se deo ispred njega opušta. Na taj način sadržaj se postepeno potiskuje napred.

Možemo ga zamisliti kao mekanu cev čiji se zidovi talasasto pomeraju i guraju sadržaj prema sledećem delu sistema za varenje.

Zašto hrana ne ide samo „pravo nadole“?

Gravitacija ima mnogo manju ulogu u varenju nego što se često pretpostavlja. Čak i kada ležimo ili stojimo naglavačke, digestivni trakt može da pomera sadržaj.

Peristaltički pokreti omogućavaju da se hrana i crevni sadržaj kreću zahvaljujući radu mišića, a ne jednostavno zbog sile Zemljine teže.

Creva ne samo da guraju sadržaj

Pokreti digestivnog trakta imaju još jednu važnu ulogu. Osim što pomeraju sadržaj napred, pojedini pokreti ga istovremeno mešaju.

Na taj način hrana dolazi u kontakt sa enzimima i drugim supstancama koje učestvuju u varenju, a hranljive materije lakše dolaze do površine creva gde se apsorbuju.

Kako creva „znaju“ kada treba da se pokrenu?

Nervne ćelije u zidu digestivnog trakta mogu registrovati koliko je crevo rastegnuto i kakav je njegov sadržaj. Na osnovu tih informacija pokreću odgovarajuće mišićne kontrakcije.

U regulaciji učestvuju i hormoni, kao i signali koji dolaze iz mozga.

Zbog toga se rad creva ne odvija nasumično, već predstavlja precizno usklađen proces.

Mozak ipak ima uticaj

Iako creva mogu samostalno da regulišu veliki deo svog rada, ona nisu potpuno odvojena od mozga. Mozak i digestivni trakt neprestano razmenjuju informacije preko nervnog sistema i hormona.

Zbog toga emocije mogu uticati na varenje. Strah, stres ili uzbuđenje kod nekih ljudi mogu ubrzati rad creva, dok kod drugih mogu izazvati usporavanje i osećaj nelagodnosti.

Zato nam se stomak ponekad „veže“ od nervoze

Pred važan događaj neki ljudi imaju potrebu da češće idu u toalet, dok drugi osećaju grč ili težinu u stomaku.

To nije samo subjektivan osećaj. Nervni sistem zaista može promeniti pokrete digestivnog trakta i način na koji doživljavamo signale koji iz njega dolaze.

Šta se događa u tankom crevu?

U tankom crevu sadržaj se relativno sporo kreće, jer je potrebno vreme da se hranljive materije razgrade i apsorbuju.

Pokreti creva zato nisu samo snažni talasi koji guraju sadržaj napred. Postoje i ritmične kontrakcije koje ga pomeraju napred-nazad i mešaju, čime se povećava kontakt sa zidom creva.

Debelo crevo ima drugačiji zadatak

U debelom crevu sadržaj se kreće sporije. Tu se iz njega apsorbuje veliki deo vode i elektrolita, a crevne bakterije učestvuju u razgradnji pojedinih sastojaka hrane.

Povremeno se javljaju snažniji talasi kontrakcija koji pomeraju sadržaj prema završnom delu debelog creva.

Zašto čujemo krčanje u stomaku?

Zvuci koje nazivamo krčanjem nastaju kada se gasovi i tečnost pomeraju kroz digestivni trakt zajedno sa njegovim mišićnim kontrakcijama.

Zato stomak može da „krči“ i kada nismo gladni. Zvuci su posledica rada creva, a ne pouzdan dokaz da je organizmu potrebna hrana.

Ceo proces traje mnogo duže nego što mislimo

Hrana ne prolazi kroz sistem za varenje za nekoliko sati. Vreme potrebno da sadržaj prođe kroz različite delove digestivnog trakta razlikuje se od osobe do osobe i zavisi od sastava obroka, količine hrane i rada creva.

Zato se proces varenja nastavlja dugo nakon što smo završili obrok.

Šta ako se pokreti creva uspore?

Ako se sadržaj kroz debelo crevo kreće presporo, iz njega se može apsorbovati više vode, pa stolica postaje tvrđa i teže se izbacuje.

Dovoljan unos tečnosti, vlakana i redovna fizička aktivnost mogu doprineti normalnom radu creva, mada uzroci zatvora mogu biti brojni.

A šta ako creva rade prebrzo?

Kada se sadržaj kreće kroz creva prebrzo, organizam nema dovoljno vremena da apsorbuje vodu. Zbog toga stolica može postati ređa.

Ubrzan rad creva može se javiti iz različitih razloga, uključujući infekcije, promene u ishrani, stres ili određena zdravstvena stanja.