POSETA
Na stazi, izvan obruča neproboja, poznaše ga nepoćudni – milovahu mu i celivaše ruku.
„Devedeset i treće“ godine – ratne, hladne, gladne, najavi naš upokojeni patrijarh Pavle posetu gradu na Vrbasu. Ponad grada, na horizontu, behu vaskrsnule sene avetinjske prošlosti. Utamneli smaragdi večno zelene reke.
Da dočeka svoga Patrijarha, sjati se malo i veliko. Oko Banskog dvora puste ulice obokoriše narodom – ruke pune darova, duša puna nade. A ratnici, naoružani do zuba, sazdaše neproboj.
Boraviše Pavle dva dana sa svojim narodom preko Drine. Pod bdenjem i molitvom nad gradom ugasnuše ognji, unemeše gromovi goropadnog oruđa – pobedi tišina!
Prvoga dana obedovaše Patrijarh tek četiri sirova kestena, popivši čašu vode. Drugoga dana zasiti se zerom mušmula, zalivenih mlekom.
Desi se i nezgoda – prokaza njegov opanak, svojeručno izrađen, te prošeta On do dućana i kupi špagu za krpljenje. Na stazi, izvan obruča neproboja, poznaše ga nepoćudni – milovahu mu i celivaše ruku.
A trećega dana rumen-zora najavi svetao dan, te voljeni Patrijarh nastavi svoj put u opancima spremnim – ne za staze, neg’ mrke bogaze! Otišao je… da li je nešto ostavio?!
Leave A Comment