ODGOVOR NA STRES

Nervoza može da promeni apetit zato što stres menja rad autonomnog nervnog sistema i utiče na hormone i signale koji povezuju mozak sa digestivnim sistemom.

Kada smo nervozni, zabrinuti ili pod jakim stresom, telo ne reaguje samo kroz misli i emocije. Menjaju se i disanje, rad srca, napetost mišića, rad creva, pa čak i osećaj gladi.

apetit menja

Zato neko tokom važnog događaja ne može ni zalogaj da proguta, dok drugi u stresnim situacijama neprestano nešto grickaju. Naizgled suprotne reakcije zapravo imaju zajednički uzrok – način na koji nervni sistem priprema organizam da se izbori sa stresom.

Kada stres „ugasi“ glad

U trenutku nervoze aktivira se simpatički nervni sistem, koji organizam priprema za brzu reakciju. U krv se oslobađaju hormoni poput adrenalina, a pažnja se usmerava na ono što mozak procenjuje kao važno ili potencijalno opasno.

Varenje tada nije prioritet.

Zbog toga se kod nekih ljudi privremeno smanjuje osećaj gladi. Želudac može delovati „stegnuto“, a sama pomisao na hranu može postati neprijatna.

To je razlog zbog kojeg pred važan ispit, razgovor ili nastup neko može imati osećaj da je potpuno izgubio apetit.

Šta se događa sa želucem?

Stres može uticati na kretanje digestivnog sistema i način na koji osećamo rad želuca i creva.

Kada smo nervozni, varenje se može usporiti ili promeniti, a mogu se javiti mučnina, nelagodnost, grčevi ili osećaj „knedle“ u stomaku.

Zanimljivo je da mozak i digestivni sistem neprestano razmenjuju informacije preko nervnog sistema i različitih hemijskih signala. Zato emocija koja počinje u glavi vrlo brzo može da se „oseti“ u stomaku.

Zašto se kod nekih ljudi apetit povećava?

Stres ne deluje kod svih na isti način.

Ako stres traje duže, kod nekih ljudi može doći do povećane želje za hranom, naročito za namirnicama bogatim šećerom i mastima. U tome učestvuju hormoni stresa, ali i sistemi u mozgu povezani sa nagradom i zadovoljstvom.

Hrana tada može postati način da se nakratko ublaži neprijatan osećaj napetosti.

Zbog toga osoba ne mora da bude fizički gladna da bi poželela da jede. Ponekad traži prijatan osećaj koji određena hrana pruža.

Kratkotrajni i dugotrajni stres nisu isti

Veoma je važno razlikovati kratkotrajan stres od stresa koji traje danima ili nedeljama.

Kratkotrajan stres često potiskuje apetit jer telo prelazi u stanje pripravnosti. Kada stres postane dugotrajan, međutim, mogu se promeniti hormonski signali koji utiču na glad, sitost i želju za određenom hranom.

Zato neko može izgubiti apetit neposredno pred neprijatan događaj, a kasnije, kada napetost popusti, osetiti izraženu glad.

I navike igraju ulogu

Na stresno jedenje utiče i ono što smo tokom života naučili.

Ako smo navikli da se nagradimo hranom kada smo uznemireni, umorni ili pod pritiskom, mozak može povezati određene namirnice sa osećajem utehe.

Tada se želja za hranom može pojaviti čak i bez stvarne potrebe za energijom.

S druge strane, osoba koja tokom stresa potpuno izgubi apetit može početi da preskače obroke, što kasnije može dovesti do veoma snažne gladi.

Zašto stres toliko snažno utiče na apetit?

Apetit nije određen samo time koliko je želudac prazan. Na njega utiču mozak, hormoni, nervni sistem, san, emocije i prethodno iskustvo.

Zbog toga glad nije jednostavan signal tipa „potrebna nam je hrana“. To je rezultat složene komunikacije između mozga i čitavog organizma.