MANTIL I KAČKET

Svoj mantil i kačket je ostavio na zidnom čiviluku, baš iza ulaznih vrata i još uvek su tu…

Kad je JB izašao iz stana, niko nije ni slutio da se neće vratiti. Nikada više.

mantil kačket

Otišao je u bolnicu želeći da napravi neka ispitivanja, nije se dobro osećao. Tako je krenulo, a onda se sve okrenulo naglavačke. Počela je neka praznina u našim životima.

Svoj mantil i kačket je ostavio na zidnom čiviluku, baš iza ulaznih vrata i još uvek su tu. Svake godine ih hemijski očistimo i vraćamo na svoje mesto.

Sve je ostalo isto, netaknuto, da prkosi prolaznosti vremena, ali i da nas ponovo suočava sa konačnošću. Na kuhinjskom stolu čaršav, posude i poneka kutija s aspirinima. Baš kako je uvek umela da drži njegova voljena supruga. Sigurnost u udobnosti malih predmeta.

Ponekad dođem u stan, dodirnem mantil, prozborim koju reč s njim, rešim da popodne provedem u dnevnoj sobi. Čujem guguke na simsu prozora i sitne korake golubova. Osećam grad, njegovo disanje i njegove priče. Sećam se sebe pre svega, a onda se sećam i slika, glasova. Vreme stoji i dalje stabilno, a mi zbunjenog lica.

Možda će se JB jednog dana vratiti po svoj mantil ili… ćemo mi otići kod njega.