POLOŽAJ ŽENE U NAŠIM BALKANSKIM VRLETIMA
I zato, žene drage, znane i neznane, nikad se ne prestajte obrazovati, raditi na sebi i boriti se…
Skoro obnovljeni kontakt s našom starom porodičnom prijateljicom me je ponukao na razmišljanje koje slijedi. Beskrajna i beskonačna tema je položaj žena u našim balkanskim vrletima.
Kad pođem od sebe, za sve u životu sam se morala boriti mnogo, mnogo više nego da sam muškarac. A onda se vraćam na generaciju te naše prijateljice i moje majke. Na žene koje su od rođenja do groba potisnule svoje želje, nade, planove. Sve su podredile djeci i mužu i, dabome, muževoj familiji. Tako naučene, vaspitane i u korijenu slomljene, toliko da se nisu ni pokušale boriti. Odlučivale nisu ni o čemu. Sada više ne bi ni znale. Ima izuzetaka, ali izuzeci su manjina. Što idemo dalje u prošlost, sve je gore i gore.
Trenutak kada sam shvatila da je ona moja borba s početka priče bila vrijedna svega što sam prošla je kad mi je ta naša prijateljica rekla da je za njih kasno. A ja, koja nemam žensko dijete, da ga imam, sve što imam, dala bih za obrazovanje tog djeteta. Ovako mi samo preostaje da mom sinu u glavu što više usadim kako je nama ženama i kako se pravi muškarac treba ponašati prema svakoj ženi, bila to njegova djevojka, supruga, kćerka, baka, rodica, prijateljica, nastavnica ili bilo koja druga žena.
I zato, žene drage, znane i neznane, nikad se ne prestajte obrazovati, raditi na sebi i boriti se. To je imperativ za svaku ženu i jedini način da bude slobodna, svoja i srećna. Naravno, ni tad ne mora značiti da će tako biti, ali sve navedeno daje šansu i nadu. I ne pristajte na pažnju, poštovanje, ljubav, razumijevanje i odanost samo sutra. Osmi mart jeste praznik žena, ali to je ipak samo jedan od 365/6 dana u godini.

Leave A Comment