FUNKCIJA PLUĆA I BUBREGA
Disanje ne služi samo za snabdevanje organizma kiseonikom već i za precizno regulisanje količine ugljen-dioksida u krvi.
Disanje najčešće povezujemo sa unošenjem kiseonika u organizam, ali ono ima još jednu veoma važnu ulogu – uklanjanje ugljen-dioksida koji nastaje tokom rada ćelija. Ovaj gas nije samo otpadni proizvod metabolizma.
Njegova količina u krvi direktno utiče na kiselost organizma, zbog čega pluća neprestano prilagođavaju disanje kako bi održala stabilnu unutrašnju ravnotežu.
Kako ugljen-dioksid dospeva u krv?
Ćelije koriste kiseonik za stvaranje energije, a tokom tog procesa nastaje ugljen-dioksid. On prelazi iz tkiva u krvotok, kojim se prenosi do pluća.
Najveći deo ugljen-dioksida u krvi nalazi se u obliku bikarbonata, dok se manji deo prenosi rastvoren u plazmi ili vezan za proteine, uključujući hemoglobin. Kada krv stigne do pluća, ugljen-dioksid prelazi u vazduh u plućnim mehurićima, odnosno alveolama, i izbacuje se iz organizma izdisanjem.
Veza između disanja i kiselosti krvi
Ugljen-dioksid je povezan sa regulacijom kiselosti krvi. Kada se u krvi poveća njegova količina, deo se vezuje za vodu i stvara ugljenu kiselinu, koja zatim može da oslobodi vodonikove jone. Njihovo povećanje doprinosi snižavanju pH vrednosti, odnosno većoj kiselosti krvi.
Kada se ugljen-dioksid izbacuje brže nego što nastaje, njegova koncentracija opada, pa se smanjuje i količina vodonikovih jona. Zbog toga krv postaje manje kisela.
Ovaj odnos omogućava plućima da brzo utiču na kiselinsko-baznu ravnotežu organizma.
Šta se dešava kada dišemo prebrzo?
Ubrzano i duboko disanje može dovesti do toga da izbacujemo više ugljen-dioksida nego što ga organizam proizvodi. Tada njegova koncentracija u krvi opada, što se naziva hipokapnija.
Ova promena može izazvati respiratornu alkalozu, odnosno povećanje pH vrednosti krvi. Kod izraženijeg pada ugljen-dioksida mogu se javiti vrtoglavica, trnjenje oko usana i u prstima, osećaj stezanja i grčevi mišića.
Zbog toga tokom stresa ili napada panike, kada osoba počne da diše ubrzano, mogu nastati neprijatni telesni simptomi koji dodatno pojačavaju osećaj uznemirenosti.
Šta se događa kada disanje postane presporo?
Kada je disanje nedovoljno duboko ili sporo, pluća ne izbacuju ugljen-dioksid dovoljno brzo. On se tada nakuplja u krvi, što se naziva hiperkapnija.
Povećana koncentracija ugljen-dioksida može dovesti do respiratorne acidoze, odnosno smanjenja pH vrednosti krvi. Ovo stanje može se javiti kod ozbiljnih poremećaja disanja, pojedinih plućnih bolesti, poremećaja rada nervnog sistema ili dejstva lekova koji usporavaju disanje.
Izražen porast ugljen-dioksida može izazvati glavobolju, pospanost, zbunjenost i, u težim slučajevima, gubitak svesti.
Pluća i bubrezi zajedno održavaju ravnotežu
Disanje omogućava brzo prilagođavanje količine ugljen-dioksida u krvi, ali pluća nisu jedini organi koji regulišu kiselost organizma. Važnu ulogu imaju i bubrezi, koji kontrolišu količinu bikarbonata i izlučivanje vodonikovih jona.
Kada se poremeti ravnoteža zbog promena u disanju, bubrezi mogu postepeno da prilagode svoj rad i ublaže posledice. Za razliku od pluća, čiji odgovor može nastupiti za nekoliko minuta, bubrežna kompenzacija razvija se tokom više sati ili dana.


Leave A Comment