NEKADAŠNJI IDOLOPOKLONICI

Jedan od prvih bogatih hrišćana bio je i sveti Filimon sa svojom suprugom Apfijom. Njihov zavičaj bio je značajan maloazijski grad Kolosa.

Prvi hrišćani su poticali iz svih društvenih slojeva, a ne samo iz redova siromašnih i robova, kako tvrde pojedini savremeni hrišćanoborci. Bogati i siromašni, slobodni i robovi, muškarci, žene i deca, zajedno sa svojim porodicama, Judejci i neznabošci, verovali su u Hrista, krštavali se i uključivali u crkveno telo.

filimon

Jedan od prvih bogatih hrišćana bio je i sveti Filimon sa svojom suprugom Apfijom.

Njihov zavičaj bio je značajan maloazijski grad Kolosa. Bili su nekadašnji idolopoklonici i rano su se obratili u hrišćansku veru. Verovatno su čuli propoved apostola Pavla i od njega samog bili kršteni kada je on došao u njihov grad, i s njim su se povezali bliskim prijateljstvom. Bili su bogati i imali su u svojoj službi mnogo robova, prema kojima su se ophodili s ljubavlju, dobrotom i trpeljivošću — što je bila retkost za ono doba, kada je ropstvo bilo društvena ustanova zaštićena državnom vlašću. Njihovi gospodari imali su apsolutnu vlast, čak i nad životom i smrću svojih robova. Štaviše, gospodar je mogao da ubije svog roba a da ne snosi nikakve posledice!

Uostalom, robovi su označavani kao „korisna oruđa“ i često su imali manju vrednost od životinja. Vredi napomenuti da su se u prilog nužnosti ropstva izjašnjavali i mnogi filosofi antičkog sveta, kao što je Aristotel.

Među Filimonovim robovima bio je i Onisim, koji je uspeo da pobegne ukravši novac svog gospodara, i dospeo u Rim, gde je sreo utamničenog apostola Pavla. Tamo je bio poučen veri (katiheziran), kršten i poslat natrag pokajan Filimonu, noseći apostolovu poslanicu, nama poznatu kao „Poslanica Filimonu“. Pavle je zamolio Filimona da primi Onisima, da mu oprosti bekstvo i krađu i da postupa s njim kao sa svojim bratom u Hristu.

Tako se i dogodilo – Filimon ga je primio, oprostio mu i oslobodio ga, predavši ga na službu Crkvi.

Sveti supružnici Filimon i Apfija, svesno živeći hrišćansku ljubav, činili su dela čovekoljublja i imali su razvijeno osećanje solidarnosti prema ugroženima i sirotima. Svoje bogatstvo koristili su spremno za pomoć siromašnima i bolesnima, kao i za napredak Hristovog dela. Zato je apostol Pavle u istoimenoj poslanici napisao: „Veliku radost i utjehu imamo od ljubavi tvoje, jer si, brate, umirio srca svetih“ (Filimonu 1, 7). To jest: „Imamo veliku radost i utehu zbog tvoje ljubavi, jer su srca braće hrišćana našla pokoj tvojim dobročinstvima i dobrim delima, brate.“

Sa ovim svetim parom bila je povezana i još jedna biblijska ličnost — apostol Arhip. Kaže se da je bio njihov srodnik, možda čak i sin Filimona i Apfije. Pavle ga, zbog njegove velike predanosti širenju Jevanđelja, u Poslanici Filimonu naziva „saborcem“ (doslovno: „vojnikom“).

Ne znamo mnogo više o životu ovih svetitelja. Drevno predanje navodi da je ovaj sveti par pretvorio svoju prostranu i raskošnu kuću u mesto sabiranja Crkve u Kolosima. Tu su ulazili hrišćani tog grada, bogati i siromašni, srdačno dočekivani kao voljena braća u Hristu, i uživali u njihovom bogatom gostoljublju.

Prema drugim izvorima, Filimon je bio bogati hrišćanin i sveštenik (verovatno episkop) jedne „domaće crkve“, odnosno zajednice hrišćana koji su se okupljali u njegovom domu. U počecima Crkve, zbog progona hrišćana u Rimskom carstvu, bogosluženje se obavljalo uglavnom u privatnim kućama.

Na spisku Sedamdesetorice apostola, koji se pripisuje Doroteju Tirskom, Filimon se pominje kao episkop Gaze.

Prema drugom predanju, svi su postradali mučenički za širenje Jevanđelja. Minej za 22. novembar pominje Filimona kao misionara koji je, zajedno sa Apfijom, Arhipom i Onisimom, postradao u Kolosima u Frigiji tokom prvog opšteg gonjenja, u vreme cara Nerona.

Njihov spomen se slavi 22. novembra, svetog Onisima 15. februara, a svetog Arhipa 19. februara.

Poslanica Filimonu apostola Pavla najkraći je spis Novog zaveta. Smatra se da je napisana 60–61. godine posle Hrista. Pavle na početku pozdravlja Filimona i njegovu ženu, nazivajući ga ljubljenim i saradnikom svojim. Zatim hvali Filimona zbog njegove ljubavi prema Hristu i svetima. Potom moli Filimona za Onisima. Na kraju pozdravlja Filimona u svoje ime, ali i u ime Luke, Epafrasa, Marka, Aristarha i Dimasa, i završava poslanicu blagoslovom: „Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašim. Amin.“