Arhiva za ključnu reč: kratka priča

     

    | 26. januar 2012. | 7 komentara

     

    Facebook, hvala ti!

     
    Sandro Botticelli birth venus radjanje venere

    Ne obilazim doktore, prihvatila sam groznu činjenicu da me ne mogu učiniti besmrtnom, a sve ostalo su nevažne nijanse. Pa ni od njih nema vajde.
    Jedem uglavnom ono što sama uzgojim, pa sam tako na vi s raznim donaldsima i burgerima. Pijem vodu sa vrela, pa ako i dobijem neku crijevnu zarazu, ne mogu tužiti ni brdo ni zemlju. I nisam poznata faca, ni u politici ni u šoubiznisu, da bih mogla tužiti novine koje svakodnevno o meni pišu i prate me u stopu na sva mjesta koja im unapred ucrtam na mapi mojih koraka.
    Međutim, znam mjesto gdje ću stoposto i sigurno biti besmrtna.

     

     
     

    | 9. decembar 2011. | 1 komentar

     

    A zašto si mokar?

     

    Ponovo je pružila svoje pohlepne ruke da dohvati njegovu nadlanicu (kad su joj ruke tako željne, šta li je, tek, s njenim udovičkim usnama?!)… ali, bio je spreman: na vreme joj je onemogućio taj jevtin i providan „udovički manevar“: prvo ruka – pa glava – pa ode celo telo!…

    Sve to, u redu, i on je za to, to mu i jest krajnji cilj, to jest kao što je sudbina mužjaka bogomoljke… da bude pojeden!

     

     
     

    | 18. novembar 2011. | 2 komentara

     

    Klizalište na kolačima

     

    Sve znam o njihovoj štetnosti. Kolača, ne domaćina.

    Ne volim margarin, važni sastojak svih kolača, baš se spremam osnovati grupu na Facebooku koja će se zvati – Mrzim margarin. Iako to zapravo nije istina, jer ništa na ovome svijetu ne mrzim. Zato što je sve – za ljude, od ljudi, zbog ljudi, u ime ljudi.

     

     
     

    | 11. novembar 2011. | Nema komentara

     

    Kako je ptica otkljucala

     

    - Koliko puta si je dovodio?
    - Dva-tri puta…
    - Dva ili tri?
    - Tri…
    - Ne laži!… Ptica ne bi naučila onoliko vaših reči da je to bilo samo tri puta!… Koliko puta, Isače?… Otprilike?… Znam da niste vodili protokol, nego… nego…
    - Pa… recimo… dvadeset puta…
    - Toliko?!… Bedniče!… Kako si mogao?!… U mojoj spavaćici, je li?!
    - Ne, nije… Nije koristila spavaćicu…

     

     
     

    | 5. novembar 2011. | 1 komentar

     

    Kolos i King Kong će doći zajedno da spasu svet

     

    Na­rav­no da će do­ći.

    Sad nam je po­treb­ni­ji ne­go ikad. A on ni­je bi­lo ko. Ni na­ši ne­pri­ja­te­lji, isti­na, ni­su za pot­ce­nji­va­nje. Ali on! Vi­ši je od pla­ni­ne, ja­či od lo­ko­mo­ti­ve. Tri pe­če­na vo­la ni za pred­je­lo mu ni­su do­volj­na. I uvek je spre­man da nam pri­sko­či u po­moć.

    A sad nam je ona za­i­sta po­treb­na.

     

     
     

    | 2. novembar 2011. | Nema komentara

     

    Odoh u Kaliforniju

     

    Jagoda Kljaić * * *    O D O H      U    K A L I F O R N I J U     Slušam, pa čujem. Gledam, pa vidim. Svjetinu, gomilu prizornih, prozirnih, providnih, neuračunljivih, nepredvidivih, neskromnih, zalutalih, poremećenih, opterećenih, dvojnih, višeslojnih, samouplašenih, autocenzuriranih, prerazgovorljivih, glumaca, prepredenjaka, lažova, kradljivaca, račundžija, pametnjakovića, dosadnjakovića, sebičnih, nerazumijevajućih, nerazumnih, zavidnih, ljubomornih, nezainteresiranih, zlonamjernih, zlobnih, …

     

     
     

    | 6. oktobar 2011. | 5 komentara

     

    Jedno pitanje i bikini

     

    Zato mislim da smo moja mlada prijateljica i ja na dobitku, da nam je godina počela izuzetno zanimljivo, zabavno, nejasno, upitno, obećavajuće.

    Njoj zato što je mlada i hrabra, a meni – zbog bikinija usred snijega. Znate kakav je snijeg, zar ne?

     

     
     

    | 14. septembar 2011. | 1 komentar

     

    Dobra sponzoruša, tatina ćerka i perspektivni zet

     

    Tatina lepa plava ćerka, perspektivni zet, koleginica sa studija i Karibi

    Upoznali smo se preko kučeta, i zahvaljujući nosatom kučetu glupog izgleda, danas sam vam sve ovo pišem sa Karipskih ostrva, i sam iznenadjen predjenom putanjom i uspehom koji sam ostvario u životu. O trenutka kada sam se zaljubio u mladu studentkinju Sanju i odluke da uspem u životu proteklo je nekih 5 godina i moj se život pretumbao naopačke. U potpunosti.

     

     
     

    | 10. septembar 2011. | Nema komentara

     

    Nikol Kidman šeta gola i Australija

     

    Čim uđe, ja smesta navučem zavese jer znam šta se sprema, a ona ih, kao zainat, širom raskrili.

    A kad god dođe, svuče se i šeta gola po mom ateljeu.

     

     
Stranica 1 od 41234